Možda malo zbunjujuć naslov ali uglavnom, pogotovo kad su u pitanju romantične veze, međuljudski odnosi, prijateljstva, karijera, itd., ljudi uvijek naginju tome da kažu kako je izgled nešto sa čim si se više-manje rodio/rodila (uz manje mogućnosti promjena) ali onda kažu "ali zato možeš poraditi na osobnosti".
Moje pitanje je: zar nisu i osobnost, inteligencija i sve unutarnje sklonosti za nečime, za promjenom, sve sklonosti manama i vrlinama - isto tako velikom većinom urođene i genetske? Nature i nurture ali opet van naše moći?
Ljudi će reći kako je mozak neuroplastičan i kako se uz trud i rad na sebi možeš promijeniti i učiniti se zanimljivijim, više zainteresiranim za nešto, ekstrovertnijim, itd. ali nisu li i sve te sklonosti da uopće netko to uvidi u sebi i da to može mijenjati isto tako van našeg utjecaja?
Recimo, za "rad na sebi" ti treba većinom prvenstveno dobra i zdrava podloga. Netko tko boluje od ADHDa i šizofrenije sigurno nije u istoj poziciji kao zdrava osoba.
Netko tko je genetski skloniji manjoj anksioznosti lakše radi na eventualno nekoj kasnije razvijenoj anksioznosti.
Evo još jedan primjer: netko tko ima problem sa sramom ili socijalnom anksioznošću može ili probati to poboljšati ili ne. E sad, što je esencijalna razlika između osobe koja radi na tome i osobe koja ne radi? Izbor? Ali opet, kako taj izbor dođe? Nešto opet u temelju razlikuje te dvije osobe ali ni one same ne znaju što. Nitko razumski ne bi odabrao biti više socijalno anksiozan nego manje, naravno. Ali opet, ne "odabiru" svi to.
Je li stvar u spektru? Uvijek možeš biti više socijalno anksiozan pa ti je teže promijeniti to. Ili je to kombinacija jako jako kompleksnih procesa u mozgu koji onda rezultiraju time da je netko sposoban više ili manje mijenjati sebe?